TEMELJNI PODACI O KATOLIČKOJ AKCIJI


Katolička Akcija u Italiji i svijetu

Katolička akcija ima dvostruko značenje. U prvom redu primjenjuje se na bilo koju akciju ili djelovanje koje pokreću i vrše crkveni službenici, vjernici, odnosno Crkva kao institucija.

Međutim izraz Katolička Akcija odnosi se također i na sasvim određenu akciju. To je organizirani pokret katolika unutar Katoličke Crkve koji je osnovan u Italiji 1868. a Papa Pio XI. 1922. g. proširio ga ja na cijelu Crkvu.

Što je Katolička Akcija u shvaćanju Pape Pija XI.? Njezina najkraća definicija glasi: suradnja vjernika laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve.

Katoličku Akciju osnovao je talijanski katolički mladić Mario Fani zajedno s profesorom dr. Giovanni Acquaderni. Bile su mu svega 22 godine.

2. svibnja 1868. Papa Pijo IX. odobrio je statute ovog katoličkog udruženja i taj se dan smatra rođendanom i početkom Katolička Akcije u Italiji. Mario Fani umro je 1969. g. na glasu svetosti u svojoj 24. godini života.

Od toga datuma Katolička Akcija u Italiji sve se više razvijala na dobro Crkve i katoličkih vjernika u promicanju apostolata. Vidjevši njezinu veliku korist za učvršćenje vjere i širenje kršćanstva Papa Pijo XI. enciklikom „Ubi Arcano Dei“ proširio je Katoličku Akciju na cijelu Crkvu i pozvao je vjernike laike da se angažiraju u suradnji sa biskupima i svećenicima u širenju Evanđelja. To je ujedno bila i prva enciklika koju je Papa Pijo XI. objavio na početku svoga pontifikata. Papinsko geslo Pija XI. bilo je: Pax Christi in regno Christi – Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu.

Katolička Akcija u Italiji odigrala je veliku ulogu u povijesti Crkve u Italiji tijekom 20. stoljeće. Kao najveća laička crkvena organizacija pridonijela je spašavanju Italije od opasnosti komunizma nakon 2. svjetskog rata. To je posebno došlo do izražaja na prvim demokratskim slobodnim izborima nakon 2. svjetskog rata 18. travnja 1948. Pod vodstvom tadašnjeg predsjednika liječnika dr. Luigia Gedda-e članovi Katoličke Akcije organizirani u novu privremenu organizaciju „Comitati civici“ organizirali su i animirali predizborni kampanju tako da je pobijedila stranka kršćanske demokracije i bila je tako spašena demokracija u Italiji. Danas Katolička Akcija u Italiji broji 400. 000 članova.

Katolička Akcija u Hrvatskoj

Prvi koji uvodi Katoličku Akciju u Hrvatsku bio je bl. Ivan Merz. Izabran u predsjedništvo Hrvatskog Orlovskog Saveza 1923. godine odmah širi ideje Katoličke Akcije u ovoj organizaciji i postavlja je na njezine temelje. Zalaganjem bl. Ivana Merza Katolička Akcija, ne bez teškoća, proširila se u cijeloj Crkvi u Hrvata. Nakon što je beogradska diktatura 1929. god. ukinula sve crkvene i političke organizacije u Hrvatskoj, među njima i Orlovstvo, sljedeće godine kao nastavak Orlovstva osniva se Križarska organizacija koja 1934. postaje i službeno dijelom Katoličke Akcije uz brojna ostala društva koja su se također smatrala dijelom Katoličke Akcije premda su nosila drugačija imena, što je po naravi stvari bilo u skladu s njezinim statutima. U razvoju Katoličke Akcije u Hrvatskoj posebno važan momenat bilo je objavljivanje Božićne poslanice što ju je objavio Nadbiskup Antun Bauer i mladi nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac. U toj poslanici daju se smjernice za daljnji razvoj Katoličke Akcije u Hrvatskoj.

Katolička Akcija nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i svijetu

Nakon završetka 2. svjetskog rata, i nasilnog zauzimanja vlasti od strane komunista za hrvatski narod i Crkvu nastaju teški i tragični dani. Progoni se i ubija sve što je hrvatsko i katoličko. Odmah na početku svoje tiranije komunistički zločinci traže popise svih članova katoličkih organizacija kako bi ih mogli lakše identificirati, progoniti, zatvarati i ubijati. U toj velikoj opasnosti nadbiskup Alojzije Stepinac koji je još na slobodi, u srpnju mjesecu 1945. god. raspušta sve organizacije Katoličke Akcije i proglašava ih za nepostojeće čime je barem donekle uspio učiniti da popisi članstva nisu došli u ruke komunističkih zločinaca.

Od tada do danas Katolička Akcija službeno u Hrvatskoj još nije obnovljena. Postoje i djeluju međutim brojne druge katoličke udruge, društva i organizacije koje imaju slično ustrojstvo kao i Katolička Akcija.

Drugi Vatikanski Sabor koji je trajao od 1962. do 1965. objavio je dekret o apostolatu laika Apostolicam Actuositatem. Od brojnih katoličkih udruga, organizacija i pokreta koji su tada postojali u Crkvi, Drugi Vat. Sabor u tome dekretu spominje poimenično samo Katoličku Akciju i postavlja četiri kriterija za prepoznavanje koja se vjerska društva mogu smatrati Katoličkom Akcijom. Ti kriteriji jesu: a) zajedno s Crkvom naviještati Evanđelja i promicanje nčela kršćanske vjere; b) vršiti vlastite laičke odgovornosti u organizaciji i vođenju apostolata; c) jedinstvo u zajedničkom djelovanju; d) laici sudjeluju u apostolatu pod vodstvom hijerarhije.

Nastanak Katoličke akcije

Ukoliko želimo bolje razumjeti što je KA, potrebno je vratiti se u 19. st. i nešto reći o ondašnjem društvenom kontekstu u kojem se KA i rađa.

Krajem 19. st. i početkom 20. st. u cijeloj Europi jača liberalizam, te ideja o neograničenoj slobodi pojedinca prodire u sva područja osobnog života i javnog djelovanja. To je proces započet već u 16. st. s reformacijom, a nastavljen u 18. st. Francuskom revolucijom.

Idejama reformacije crkveni autoritet je bio zapostavljan i dovođen u pitanje kao neevanđeoski. A još od vremena prosvjetiteljstva i Francuske revolucije razne ideologije su vođene željom za autonomnim ostvarenjem čovjeka. Može se reći da je Francuska revolucija udarila temelje akciji koja se opravdano može nazvati protukatoličkom ili protukršćanskom. Dobro organizirana, i osmišljena, ta akcija se širi putem tiska, financijski ju pomažu kapitalisti, marksistički socijalisti, slobodni zidari i mnoge druge udruge i pojedinci. Nositelji ove akcije ne samo da se trude skrenuti pažnju na stvarne nedostatke crkvenih ljudi, nego nerijetko podmeću laži i poluistine koje plasiraju javnosti, a sve s ciljem da ugroze ugled svećenika, redovnika, a i katoličkih javih radnika. Za Crkvu, bilo je to vrijeme poteškoća, ali istodobno i svojevrstan izazov da se ideje Evanđelja suprotstave liberalnom svjetonazoru.

U povijesnom trenutku uvjetovanom takvim okolnostima, kad je sustavan rad oko dekristijanizacije društva uzeo maha, da bi se spriječile njegove razorne posljedice kako na antropološkom, tako i na društvenom području, nastaje snažan pokret među katolicima. Katolici se počinju organizirati i djelovati na razne načine, ne želeći prepustiti čovječanstvo na milost i nemilost bezbožnih tendecija. Javljaju se razni pokreti koji se zajedničkim imenom nazivaju katoličkom akcijom ili katoličkom pučkom akcijom, katoličkim pokretom, akcijom katolika i dr.

Dakle, KA je naziv za više crkvenih i društvenih gibanja te organizacija na području Europe krajem 19. i početkom 20. st. koje su nastojale da se organiziranim djelovanjem vjernika laika na sva područja ljudskog života unesu kršćanske vrednote.

Područja djelovanja bila su raznolika. Prema prijedlogu pape Pija X., formiraju se tri grane katoličkog pokreta te se strujanja i rad katolika definiraju u tri smjera: prosvjetna, ekonomska i politička grana djelovanja.

Prosvjetna funkcija ostvarivala se putem tiska, školstva, raznih udruga; ekonomska kroz brigu o materijalnim interesima ugroženih; a politička nastojanjem da što veći broj katolika sudjeluje u javnim poslovima (općenito se nastojalo da što veći broj katolika izlazi na izbore i uđe u parlament).

Katolička akcija u Hrvata do 1945.

Pozivajući se izrijekom na encikliku Ubi arcano Dei pape Pija XI., jugoslavenski katolički episkopat poziva i svećenstvo i vjernike laike da se zauzmu, te dostojanstveno i mirno organiziraju pod vodstvom svećenstva. Cilj takve odredbe nije bio dokinuti postojeće organizacije katolika, već, zadržavajući sve postojeće, transformirati i čvršće povezati pod zajedničkim imenom KA.

I sam papa Pio XI. pozivao je Hrvate da se udruže i djeluju unutar KA, iz čega se može izvući više zaključaka. Prvo, da je Papa bio upoznat s katoličkim gibanjima među Hrvatima, te da mu je bilo iznimno stalo da se i oni uključe što aktivnije u pokret KA. Iz ovog također iščitavamo vjerničku angažiranost i aktualnost kojom su Hrvati pratili zbivanja u općoj Crkvi, jer nije trebalo proći mnogo vremena od osnutka KA u Italiji, pa da se već počne osnivati i hvatati maha i u Hrvatskoj.

U vremenu između dvaju svjetskih ratova, i u Hrvatskoj se javlja organizirano djelovanje katolika (nije upitno da je djelovanje vjernika laika postojalo i ranije!) koje svoje početke ima u nekim događanjima koja su se zbila početkom 20. st. Naime, godine 1900. održan je u Zagrebu prvi Hrvatski katolički kongres koji je posebno razmatrao pitanje laikata i njegove uloge u javnom životu Hrvatske.

Glavni promicatelj KA u hrvatskome narodu bio je blaženi dr. Ivan Merz koji je postavlja na njene temelje. Zalaganjem bl. Merza KA se, ne bez teškoća, proširila u cijeloj Crkvi u Hrvata.

Na području Bosne i Hercegovine posebnu ulogu u promicanju KA imao je nadbiskup Ivan Šarić, osobni prijatelj bl. dr. Ivana Merza.

U srpnju 1945. g., u velikoj opasnosti od komunista, nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, koji je u to vrijeme još na slobodi, raspušta sve organizacije KA i proglašava ih nepostojećima. Na taj način je barem donekle pomogao da popisi članstva nisu došli u ruke komunističkih zločinaca te je mnoge članove spasio od progonstava, zatočeništava i planiranih ubojstava.

Od tada do danas KA u Hrvata (u HR i BiH) službeno još nije obnovljena, ali postoje i djeluju brojne druge katoličke laičke udruge, društva i organizacije koje imaju slično ustrojstvo kao i KA.

Organizacija Katoličke akcije

Članovi KA su vjernici laici, a ne svećenici. Jer po naravi stvari, KA je apostolat vjernika laika, koji pomažu biskupe i svećenike u njihovom pastoralnom djelovanju, i ne samo da pomažu, nego su i sami nositelji pastoralne djelatnosti, temeljene na njihovom krštenju i krsnom svećeništvu, kao i na sakramentu potvrde.

Svećenik je u KA dušobrižnik, duhovni asistent, a rad – organizatorni, administrativni i tehnički spada na svjetovnjake. No, dok se ne odgoji dovoljan broj organiziranih vjernika laika, nužno je, da i taj rad dijelom preuzmu svećenici. A što se tiče katoličkih grupa (udruženja), svećenici će ih i klerici podupirati, ali se neće upisati među članove.

Najbitnija i najčvršća srž jest suradnja vjernika laika s biskupima i klerom u nastajanju oko katoličkog preporoda.

Dakle, radi se o organiziranom djelovanju vjernika laika u suradnji s crkvenom hijerarhijom.

KA je u mnogim zemljama organizirana u nekoliko sekcija – ogranak za djecu, mlade i odrasle. Također, ovim ograncima koji su zastupljeni na razinama župa, rukovodi jedno tijelo organizirano na biskupijskoj razini.

Ponovno traženje apostolata vjernika laika

Od prvih kršćanskih zajednica do početka srednjega vijeka vjernici laici su imali poprilično značajnu ulogu u Crkvi. Dolaskom srednjega vijeka laik je postao »vjerni podanik kralja i poslušni sin Crkve«. Kao takav, vrlo je rijetko mogao doći do izražaja, Crkva ga nije trebala za svoju obranu niti za svoj pastoralni rad. Vjernik laik se izgubio u anonimnosti srednjovjekovne kršćanske baze. Srednji vijek i takav status vjernika laika trajao je skoro tisuću godina, a onda nakon Francuske revolucije (1789.) i drugih promjena u strukturama društva nastaju promjene i u samoj Crkvi. U takvom, sve više laiciziranom društvu Crkva je mogla biti još djelotvornija samo po svojim školama, bolnicama, ubožnicama, institutima, sveučilištima, zalaganjem za prava radnika i zalaganjima za prava svih nepravedno obespravljenih. Ona se time obilato i koristila.

Upravo su to područja djelovanja vjernika laika, te se kroz KA to djelovanje pokušava organizirati i koordinirati, u suradnji s hijerarhijom.

Već je papa Pio XII. u svojem govoru 20. veljače 1946. podsjetio da je od kršćana laika potrebna inicijativa kako bi se pronašla prava sredstva preko kojih bi bilo omogućeno da kršćanski nauk i moral prožme društvenu, političku i gospodarsku zbilju. Papa je smatrao važnim istaknuti činjenicu da se upravo vjernici laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života, te kako je doista potrebno da oni budu svjesni ne samo da pripadaju Crkvi, nego da oni jesu Crkva. I potrebno je raditi na promjeni mentaliteta, kako klerika, tako i vjernika laika, da shvate veličinu svoga poziva i svoju odgovornost koju imaju u življenju vlastite vjere.

Klerici i redovnici bi trebali mijenjati pasivistički mentalitet vjernika laika te isticati njihovu suodgovornost u poslanju Crkve, posebno na području kulture, politike, ekonomije, zdravstva, znanosti, pravosuđa i sl. No, važno je istaknuti i potrebu djelovanja laika na vlastitu inicijativu, ne samo čekajući poticaje hijerarhije.

Aktivna duhovnost – izvor plodonosnog apostolata

Važno je napomenuti da KA nije prvotno neko udruženje temeljeno na istim temeljima kao i neko lovačko, kulturno, stranačko i bilo koje drugo društvo. Ona je prvotno zajednica vjernika koji žele živjeti svoju vjeru u konkretnom životu, u raznim prilikama i neprilikama te se kao takva prvotno hrani sakramentima, molitvom, promišljanjem o vjeri i vjerskim istinama i karitativnim djelovanjem.

Duhovnost je, dakle, dimenzija od koje polazi, ili bi barem trebalo polaziti, svako crkveno-vjerničko djelovanje (ne psihologija, politika, fizika, biologija i dr.; svakako da od toga ne treba apstrahirati).

U tom smislu, opasnost i za duhovnost i za pastoral predstavljaju individualiziranje i često pasivističko shvaćanje. Uočljivi su vjernici koji se zatvaraju u svoj „mali svijet“ života i svjedočenja vjere, isključivo ili uglavnom samo u crkvenim ambijentima i prostorima s malom zauzetošću u socijalno-kulturalnom ambijentu. Problem je kad se ovakvi stavovi i stilovi življenja vjere povežu s elitizmom pri čemu dolazi do apsolutiziranja vlastitog modela duhovnog života i apsotolata pa sve do pokušaja isključivog nametanja tog istog.

Zadaća župnika napose jest da koordinira djelovanjem raznih zajednica i udruga na području vlastite župe, kako bi svaki vjernik, u skladu s vlastitim sklonostima, naobrazbi i dobi, našao mjesto u župnom zajedništvu.

Suradnja laika i klerika – Svjedoci smo da se događa određena „laicizacija“ klerika i „klerikalizacija“ laika. Laici s jedne strane usvajaju duhovnost klerika koja je prilično neprilagođena obvezama i načinu života koju vjernici laici vode (briga za obitelj, posao, društvena gibanja i ekonomiju). S druge strane, klerici teže ka tome da svoj poziv i njegovo ostvarenje promatraju isključivo u prostorno-vremenskim okvirima ovoga svijeta te na taj način nekako negiraju i umanjuju sakramentalnu snagu i proročku dimenziju vlastitog staleža koja treba ukazivati na vječnost, ali i na poseban način biti znak Božje prisutnosti među nama.

Ukoliko to primijenimo na život svakog vjernika, to znači da on, bez obzira kojem staležu pripada, koju ulogu u drušvu zauzima, u svojoj obitelji, na radnom mjestu, ali i širem društvenom kontekstu treba živjeti svoju vjeru. Vjeru i duhovnost ne može se odvajati od konkretnog, svakodnevnog življenja.

Vjera, kao temeljni ljudski stav i životna opcija, uređuje čovjekov odnos prema svemu drugomu te je na taj način vjera vidljiva i čovjekovog ophođenja prema cjelokupnoj stvarnosti, a ne samo jednom dijelu te stvarnosti.

Jozef Ratzinger: „Moramo biti pokrenuti svetim nemirom: nemirom koji od nas traži da svima donesemo dar vjere, dar prijateljstva s Kristom. Ljubav, prijateljstvo s Bogom darovani su nam kako bi stigli i do ostalih. Primali smo vjeru da bismo je drugima predali, svećenici smo kako bismo bili u službi drugima, moramo donijeti rod koji ostaje! Svaki čovjek želi ostaviti trag koji će ostati. Ali što ostaje? Novac sigurno ne! Ni građevine ne ostaju, ni knjige. Nakon određena, dužeg ili kraćega vremena sve to nestaje. Jedino što ostaje vječno jest ljudska duša, čovjek kojega je Bog stvorio za vječnost. Plod koji ostaje jest ono što smo posijali u ljudske duše: ljubav, spoznaju, gestu kadru dotaći srce, riječ koja otvara dušu Gospodinovoj radosti. Pođimo stoga i molimo Gospodina da nam pomogne donostiti rod, rod koji ostaje. Samo će se tako zemlja iz doline suza promijeniti u Božji vrt.“

U našoj nadbiskupiji trenutno postoji inicijalni odbor koji treba obaviti predradnje za zvanično pokretanje KA Vrhbosanske nadbiskupije. Statut je odobren od strane biskupa, a sljedeći je korak osnivanje predsjedništva, skupštine te na koncu krenuti s radom u župama. Bitno je naglasiti da se u župama radi već toliko toga što spada na bit djelovanja KA. Ali drugačije je kad je to djelovanje organizirano i sustavno provođeno. To daje mogućnost laicima da zaista žive u većoj odgovornosti prema svome pozivu, ali i svećenicima omogućava da se posvete onim stvarima koje su biliže naravi njihova poslanja, a da laici preuzmu ono što mogu.

Nadam se da ćete se priključiti životu KA, kojemu vjerujem već pridonosite, makar i neformalno, još uvijek.

Katolička akcija kao najprimjereniji način apostolata katoličkih laika u društvu

Katolička akcija osnovana je 1868. godine u Italiji. Iste godine, 2. svibnja, papa Pijo IX. odobrio je statute ovog katoličkog laičkog udruženja i taj se dan smatra rođendanom i početkom Katolička akcije (Azione Cattolica) u Italiji. Papa Pio XI. vidio je u Katoličkoj akciji (KA) novi oblik organiziranog apostolata laika koji bi, neovisno o političkim opredjeljenjima, činio frontu vjernika pobornika za vjerska i moralna načela u javnome socijalno-ekonomskom poretku. Katolička se akcija, kao sudjelovanje laikata u hijerarhijskome apostolatu Crkve, nakon Papinih poticaja (1922.) brzo proširila po cijelome svijetu. Papa je tada u svojoj prvoj enciklici Ubi Arcano Dei pozvao sve vjernike laike da se angažiraju u suradnji s biskupima i svećenicima u širenju Evanđelja.

Zadaća

Apostolat Katoličke akcije je zapravo vršenje svojih svakodnevnih dužnosti: navještanja Kraljevstva Božjega i odazivanja Božjemu pozivu na svetost, ali u zajedništvu s drugima.

Ponovno osnivanje

Nakon dvadesetak godina meditacije i planiranja kako ponovno pokrenuti KA u BiH te na taj način uključiti vjernike laike da žive svoju vjeru ugrađeni u tijelo mjesne Crkve, Nadbiskup vrhbosanski kard. Vinko Puljić, dana 2. veljače 2013. imenovao je Organizacijski odbor za pokretanje Katoličke akcije u BiH.

Nakon rada Odbora na izgradnji strategije i statuta uvidjelo se da je sazrelo vrijeme za osnivanje s obzirom da postoji određeni broj vjernika laika i svećenika zainteresiranih za oživljavanje apostolata Katoličke akcije u Crkvi u Hrvata. Ponovno pokretanje KA biti će uistinu plodonosno ako njeni pokretači i članovi budu svjesni da su i oni Crkva i da temelj za svoj apostolat mogu tražiti jedino u Kristu, gradeći itekako nam potrebno zajedništvo, kako u Crkvi, tako i u cijelomu svijetu.

I Naša župa Presvetog Trojstva počela je sa aktivnostima Katoličke akcije. Već se polako formiraju razne sekcije mladih, odraslih i djece. Budimo dio velike obitelji Katoličke akcije.

Citati:

«Prošlo je već nekoliko desetljeća kako su se u mnogim zemljama laici, koji se iz dana u dan sve više posvećuju apostolatu, okupili u različita djela i udruženja, a ta su djela i udruženja, tijesno povezana s hijerarhijom, postizala i još postižu apostolske ciljeve u pravom smislu. Među ovim i sličnim starijim udruženjima treba po­sebno spomenuti ona koja su, mada slijede različite metode rada, Kristovu kraljevstvu ipak donijela obilne plodove, a koja su pape i mnogobrojni biskupi s pravom preporučivali i promicali, te ih nazi­vali Katolička akcija i vrlo ih često opisivali kao suradnju laika u hijerarhijskom apostolatu». (Dekret Apostolicam actuositatem br. 20)

«Uvjereni smo, da ste oduševljeni za onu Katoličku Akciju, od koje sve očekujemo za preporod pojedinca, obitelji, društva i cijelog svijeta». (Papa Pio XI., „Poruka Hrvatima“ 18. X. 1925.)

«Ljudi Katoličke Akcije moraju da budu kvasac katoličkog nutarnjeg života, moraju da budu katolici u čitavom svom djelovanju i životu, moraju da budu neumorni apostoli privatne i javne ćudorednosti, moraju da se upravo priljube uz Križ i uz Evanđelje Isusovo. (…) Katolička akcija ima za svoj neposredni cilj učvršćivanje, širenje, primjenu i obranu katoličkih načela u pojedinačnom, porodičnom i društvenom djelokrugu». (Nadbiskup Ivan ev. Šarić, Za Katoličku akciju)

Bl. Ivan Merz (Banja Luka, 16. prosinca 1896. – Zagreb, 10. svibnja 1928.) – Papa Ivan Pavao II. nazvao je Ivana Merza “Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja” (Zagreb 10. rujna 1994. god.). Početkom dvadesetog stoljeća započinje krčki biskup Antun Mahnić veliko gibanje među katoličkom mladeži koje je nazvano Katolički pokret. Ivan Merz je još za vrijeme studija u Beču i Parizu pristupio pokretu. Po dolasku u Zagreb odmah se aktivno uključuje u rad Katoličkog pokreta i 1922. god. biva izabran za predsjednika već postojećeg Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza, koji se za godinu dana ujedinio s orlovskim pokretom u Hrvatski Orlovski Savez. Orlovska organizacija imala je za cilj odgoj mladeži u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu. Najveća njegova zasluga sastoji se u tome što je u orlovsku organizaciju unio ideje Katoličke Akcije, koju je odobrio Papa Pio XI. i tako cijelu organizaciju usmjerio prema Crkvi i suradnji s njezinom hijerarhijom u apostolatu.

Pozivamo zainteresirane da se jave na mail:

katolickaakcija@gmail.com ili preseveto.trojstvo.nt@gmail.ba

Preuzmite statut

Ovdje možete preuzeti statut katoličke akcije

Preuzimanje