MINISTRANTI


Ministrant je pozvan da u župnoj zajednici služi s određenom zadaćom, kako i sam naziv službe govori. Latinska riječ “ministrare” znači služiti. Kao što ministri u državi služe na dobro svih građana tako je i ministrant službenik oltara. On je sudionik bogoslužja. Župna zajednica te izabire i prihvaća između mnogo dječaka ili djevojčica. Budi stoga ponosan i radostan jer si pozvan na tako uzvišenu službu. Bogoslužje je posebno slavlje u čast samome Bogu. Biti u posebnoj blizini Božjoj nije samo posebna čast nego je to i odgovornost. Svi veliki ljudi u povijesti spasenja, kao što su proroci i sveci, svoju su službu shvaćali kao veliko zauzimanje za Božju stvar. Sveta misa je najuzvišenija molitva koju vjernici mogu prinijeti Bogu. Stoga od poslužitelja oltara se očekuje posebna pozornost i sabranost. Zato pozorno prati odvijanje obreda, moli se sabrano, dostojanstveno i pobožno se vladaj. Tvoje vladanje treba vjernike poticati na molitvu. Nikako ne bi bilo u redu da svojim ponašanjem i držanjem na bilo koji način ometaš svećenika ili vjernike. Ministrantsko odijelo ne želi samo uljepšati ministranta kao osobu, već želi obogatiti liturgiju. Lijepo odjeven ministrant, uz svečano i ozbiljno ponašanje, je ukras liturgije. Kao što brižno ukrašavamo oltar cvijećem i svijećama, tako je i ministrant hvalospjev bogoslužja samom Bogu.
Ministranti osim što se brinu da budu od pomoći svećeniku za vrijeme Svete mise i ostalih obreda oni svoju službu trebaju vršiti i izvan crkve; kod kuće, u školi, na cesti, igralištu… Svojim životom trebaju svjedočiti da su Božja djeca i da kao takvi žele biti uzor u dobrom ponašanju i pobožnosti svakom djetetu i svakom mladom čovjeku.

Dobrog ministranta moraju resiti i ove osobine:

1. Revnost za slavu Božju. Tko hoće biti ministrant ne smije ga voditi želja za isticanje. Nego iskrena nakana da doprinese uzvišenosti i ljepoti službe Božje. Sve što god radi neka bude na veću slavu Božju.
2. Poslušnost i poniznost. Dobar ministrant je poslušan u svemu. Spremno i bez mrgođenja prihvaća svaku obavezu. Neće u posluživanju tražiti da sebe istakne, jer zna da i najmanjom službom slavi Boga.
3. Čistoća duše. „Na goru gospodnju smije uzaći samo onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno“. Poslužitelj oltara mora nastojati da bude svet. Zato će se ministrant čuvati svakog grijeha, a ako teže sagriješi čim prije čisti dušu u ispovijedi.
4. Strahopoštovanje. Ne samo prema Bogu. Već i prema svemu što je povezano sa službom Božjom ministrant treba osjećati najdublje štovanje. Nadasve prema Isusu u svetohraništu.

5. Urednost i točnost. Ako se igdje mora držati red i točnost, potrebno je kod mise. Ministrant ne smije dopustiti da se na njega čeka. Svoju službu ima obavljati savjesno. Sve što je za slavu Božju mora biti za nj veliko i važno.
6. Prijateljstvo. Među ministrantima treba vladati duh bratske ljubavi i povezanosti. Nitko ne smije biti zapostavljen. Dobro je kada prijateljstvo iz crkve prenesemo na ulicu i kućama. Lijepo je ako se nastavimo družiti i izvan crkvenog prostora.
7. Marljivost. Poslužitelji oltara moraju biti najvrjedniji učenici u školi, a napose u vjeronauku. Izvan crkve trebaju čitati vjerske knjige i časopise.

Dužnosti ministranata:

1. Svi ministranti jedne župe sačinjavaju „zbor ministranata“. U „zbor“ može biti primljen svaki dobar dječak ili djevojčica koji ima pravu nakanu; služiti na veću slavu Božju.
2. Redovito i točno sudjelovati u službi Božjoj i na sastancima, doći barem desetak minuta prije mise  kako bi se pripremio za ministriranje. (Uredno obučen, počešljan, čiste odjeće, ruku i obuće.)
3. Prije i poslije mise obaviti molitvu. Pobožno i sabrano obavljati svoju službu kod oltara.
4. Pristupiti što češće sv. pričesti.
5. Čuvati i spremati ministrantsko odijelo. Isto tako spremati i čuvati sve crkvene predmete; stavljati ih na određeno mjesto.
6. Ispričati svaki izostanak od mise ili sastanka. Ako je spriječen da poslužuje, neka misli o zamjeni.

Izvor: Župa Livno