Vjernici koji slave Liturgiju časova sjedinjuje se s Kristom, našim Vrhosnim Svećenikom, molitvom psalama, razmatranjem Božje riječi, molitvom hvalospjeva i blagoslova, da bi bili pridruženi njegovoj neprestanoj i sveopćoj molitvi kojom slavi Oca i cijelom svijetu moli dar Duha Svetoga.KKC, 1196.

LUDATO

Dnevne molitve časoslova na laudato.hr

Otvori

SVJEDOCANSTVA

Dnevne molitve časoslova na svjedocanstva.
wordpress.com

Otvori

BLAGO

Dnevne molitve časoslova na http://dt.com.hr/blago

Otvori

Što je to časoslov?


»Božanski časoslov« – o kojemu piše konstitucija o svetoj liturgiji Drugoga vatikanskoga koncila »Sacrosanctum concilium« (SC) – molitva je Crkve kojom se, prema staroj kršćanskoj predaji, davanjem hvale Bogu posvećuje čitav tijek dana i noći. »Kada tu divnu pjesmu hvale prema propisu pjevaju svećenici i drugi koji su odlukom Crkve za to određeni, ili kad je na odobreni način Kristovi vjernici zajedno mole sa svećenikom, tada je to zaista glas same Zaručnice koja oslovljava Zaručnika, štoviše, to je molitva koju Krist sa svojim tijelom upravlja Ocu« (SC 84).

Božanski časoslov dakle, kao molitvu cijele Crkve, cijela Crkva i moli »bez prestanka«, pa je časoslov tako uređen da se slavljenjem Boga »posveti čitav tok dana i noći«, te sam časoslov tvori »javnu molitvu Crkve« u kojoj »vjernici (klerici, redovnici i laici) vrše kraljevsko svećeništvo krštenih. Kad se slavi u obliku odobrenom od Crkve, liturgija časova biva uistinu ‘glas same Zaručnice koja razgovara sa Zaručnikom, štoviše, molitva koju Krist sa svojim Tijelom upravlja Ocu’«, ističe i Katekizam Katoličke Crkve (KKC 1174). Sama liturgija časova određena je da postane molitva svega Božjeg naroda – znači svih vjernika zajedno i svakoga vjernika osobno. U njoj sam Krist »nastavlja« vršiti svoju »svećeničku službu po Crkvi«; a svatko uzima udjela prema ulozi koju obnaša u Crkvi i okolnostima osobnog života. To znači da svećenici mole časoslov ukoliko su »određeni za svetu dušobrižničku službu«, jer su pozvani da budu »postojani u molitvi i u posluživanju riječi«; redovnici i redovnice snagom karizme svoga posvećenog života; i svi vjernici prema svojim mogućnostima. Crkveni dokumenti, a među njima i spomenuti Katekizam, potiču da se »nedjeljom i u svečanije blagdane u crkvi zajednički slave glavni časovi, naročito večernja. Preporučuje se i laicima da mole božanski časoslov, bilo sa svećenicima bilo međusobno okupljeni, dapače i svaki sam« (SC 100).

Na taj način svaki vjernik za sebe, i svi vjernici zajedno, posvećuju vrijeme u kojemu žive i ono postaje vrijeme milosti i spasenja. Molitelji časoslova – a na tu ste molitvu pozvani, znači, i Vi kao vjernica – sjedinjuju se s Kristovim molitvama koje on neprestano upućuje Bogu za sve ljude i njihove potrebe. Osim za molitvu u crkvi, časoslov je pogodan i za molitvu u obitelji i ima sedam molitvenih časova koji prate tijek dana. Uz »Jutarnju molitvu«, u njega se ubrajaju i »Služba čitanja« koja se nekada zvala i molitva bdjenja jer se moli noću ili rano ujutro, dnevna molitva »Trećeg časa« koja se moli oko devet sati ujutro, »Šesti čas« koji se moli oko podneva, te »Deveti čas« oko tri sata poslije podne. »Večernja molitva« se moli u sumrak, predvečer, a »Povečerje« se moli prije samoga odlaska na počinak, na spavanje.

Sastavni su dijelovi molitve časova himni, psalmi i hvalospjevi, antifone, biblijska čitanja, molbenice, prošnje i molitve te određeni izabrani tekstovi koji prate liturgijska vremena kroz godinu: došašće, božićno vrijeme, korizmu, vazmeno vrijeme te vrijeme kroz godinu. Jednako tako, molitva časoslova prati i vlastita svetačka slavlja i zajednička svetačka slavlja kao što su blagdani Blažene Djevice Marije, svetaca, mučenika, pastira i naučitelja te svetih muževa i žena.

Već spomenuti dokument Drugoga vatikanskog koncila »Sacrosanctum concilium« ističe da je svrha molitve časoslova »posvećenje dana«, te potiče da »časovi odgovaraju stvarnosti vremena«, što znači da bi se morali moliti u ono doba kada je pojedina molitva propisana. Isti dokument nalaže i obdržavanje nekih odredaba, prema kojima su Jutarnja i Večernja molitva »prema časnoj predaji sveopće Crkve« stožer svagdanjega časoslova, i trebaju se smatrati »glavnim časovima«.

U mnogim se župama vjernici zajednički sa svojim svećenicima (redovnicima i redovnicama, gdje ih ima) okupljaju ili na »Jutarnju« ili na »Večernju molitvu« časoslova, koje se uobičajeno veže uz euharistijsko slavlje. Može se reći da je najvažnije obilježje molitve časoslova ta njegova podjela na sate dana, koje je kršćanstvo preuzelo od židovstva. I sam Isus prihvatio je takvu dnevnu molitvu, te molio i ujutro rano i navečer, kao i u druge sate («časove«) dana, noću i usred dnevnoga posla. Molitvom časoslova prva je Crkva slijedila Krista te je obdržavala molitvene sate. Kroz povijest, molitva časoslova doživjela je niz promjena, a nakon Drugoga vatikanskoga koncila prilagođen je za zajedničko moljenje, a kako kaže KKC, »liturgija časova, koja je kao neko produženje euharistijskog slavlja, ne isključuje nego traži kao dopunu različite pobožnosti Božjeg naroda, posebno klanjanje i štovanje Presvetog sakramenta« (1178). U sebi je »služba časova, kao i sve kršćansko slavljenje, eshatološki navještaj spasenja koje smo primili u Kristu, te zahvala za taj dar koji nam dolazi od Boga. Časoslov je slavljenje našega života u Kristu. On uključuje i određeno umijeće življenja. Liturgija mora biti izraz saveza u našemu srcu. Slavimo ono što jesmo. Postoji trajna dijalektika između slavljenja i života«, ističu hrvatski benediktinci i benediktinke.

Izvor: Glas Koncila