Stupnjevi liturgijskih slavlja


Prema Suvremenoj katoličkoj enciklopediji, četiri su zapovjedna blagdana: Tijelovo u četvrtak poslije svetkovine Presvetoga Trojstva, Uznesenje Blažene Djevice Marije 15. kolovoza, Svi Sveti 1. studenoga i Božić 25. prosinca. Sve su nedjelje, »u vremenu kroz godinu« blagdani, osim korizmenih nedjelja i nedjelja došašća koje imaju prednost pred svetkovinama. Svetkovina Blagovijesti je 25. ožujka a 26. ožujka, svetkovina Navještenja Gospodinova (Blagovijest).

Liturgijski propis kaže da su sve nedjelje »kroz godinu« blagdani. Prema stupnjevima liturgijskih slavlja, prednost slavljenja liturgijskih dana računa se prema određenoj tablici iz koje je jasno da u prvu razinu spadaju »Vazmeno trodnevlje muke i uskrsnuća Gospodnjega, rođenje Gospodnje, Bogojavljenje, Uzašašće i Pedesetnica, nedjelje došašća, korizme i Vazmenog vremena, srijeda Pepelnica, dani Velikoga tjedna od ponedjeljka do uključno četvrtka, dani Vazmene osmine, svetkovine Gospodnje, Blažene Djevice Marije i svetaca naznačene u općem kalendaru, kao i svetkovine glavnog zaštitnika mjesta ili grada, spomen svih vjernih mrtvih te sljedeće vlastite svetkovine: svetkovina glavnog zaštitnika mjesta ili grada (slavlje obvezujuće i za redovničke zajednice), svetkovina posvete i godišnjice posvete vlastite crkve, svetkovina naslovnika vlastite crkve i svetkovina naslovnika, utemeljitelja ili glavnog zaštitnika reda ili kongregacije (može se slaviti samo jedna svetkovina naslovnika, utemeljitelja ili glavnog zaštitnika reda odnosno kongregacije. Druga slavlja s istim naslovom mogu se slaviti, ali samo kao blagdan).

Na drugom su stupnju: Gospodnji blagdani upisani u Opći kalendar, nedjelje u Božićno vrijeme i vrijeme »kroz godinu«, blagdani Blažene Djevice Marije i svetaca upisani u Opći kalendar, vlastiti blagdani (blagdan glavnog zaštitnika biskupije, blagdan godišnjice posvete stolne crkve, blagdan glavnog zaštitnika kraja ili pokrajine, naroda, šireg područja, blagdan naslovnika, utemeljitelja, glavnog zaštitnika reda ili kongregacije i redovničke pokrajine, obdržavajući propise koji se tiču vlastitih svetkovina. Na istom stupnju su i drugi blagdani vlastiti nekoj crkvi, drugi blagdani upisani u kalendar neke biskupije ili reda odnosno kongregacije, dani u Došašću od 17. do uključno 24. prosinca, dani Božićne osmine i korizmeni dani.

Na trećem su stupnju obvezni spomendani upisani u Opći kalendar, vlastiti obavezni spomendani (spomendani drugog zaštitnika mjesta, biskupije, kraja ili pokrajine, naroda, šireg područja, reda ili kongregacije i redovničke pokrajine, kao i drugi obvezni spomendani upisani u kalendar biskupije, reda ili kongregacije). Neobvezni spomendani koji su posebno opisani u uredbama mise i časoslova mogu se održati i u dane došašća od 17. do uključno 24. prosinca, u dane Božićne osmine i u korizmene dane. Isto tako se kao neobvezni spomendani mogu slaviti i obvezati spomendani koji slučajno padaju u korizmene dane, obični dani u došašću do 16. uključno prosinca, obični dani u Božićno vrijeme do 2. siječnja do subote poslije Bogojavljenja, obično dani u Vazmeno vrijeme od ponedjeljka poslije Vazmene osmine do subote uključno prije Pedesetnice te obični dani »kroz godinu«. Sve ove podatke moguće je naći u Direktoriju, kao i u Pastoralnom dnevniku što ga već nekoliko godina, iz godine u godinu, objavljuje Glas Koncila, gdje se o podudarnosti i prednosti slavlja (»okurenciji«) ističe: »Ako u isti dan pada više slavlja, odabire se ono koje prema gornjoj tablici zauzima viši stupanj. Ipak se svetkovine, potisnute nekim drugim liturgijskim danom višeg stupnja, prenose na prvi sljedeći dan«, dok »zbog svoje posebne važnosti nedjelja ustupa slavlje samo svetkovinama i Gospodnjim blagdanima«, a »nedjelje došašća, korizme i vazma imaju prednost pred svim Gospodnjim blagdanima i svetkovinama«. (Više na: http://www.glas-koncila.hr)